Dingač Skaramuča 2003.

Home/Recenzija/Dingač Skaramuča 2003.

Dingač Skaramuča 2003.

Ivo Skaramuča ime je koje uz Matuška, Miloša, Antunovića, Grgića… slovi za jednog od najpoznatijih privatnih proizvođača dingača. Ovaj bivši lučki kapetan vinarstvom se počeo baviti kao i mnogi Pelješani – zbog obiteljske tradicije. Kako je dingač kao takav puno više od vrhunskog crnog vina, autohtoni hrvatski proizvod, vino velikog formata i enološki simbol stoljetne tradicije uzgajanja loze i pravljenja vina na ovim područjima,

Pozicija sa koje dolazi dingač, koja je 1961. zaštićena Ženevskom konvencijom, nalazi se između Podobuća i Trstenika s vanjske strane poluotoka, na južnim, nepristupačnim padinama okrenuta prema Italiji, iznad strme hridi koju Pelješani nazivaju “Dingački školj”. Zasađena je vinogradima autohtone sorte plavac mali koji čini okosnicu svih crnih vina na ovom poluotoku. Ovo je zacijelo najpoznatiji enološki lokalitet na Jadranu gdje plavac mali zbog svoje otpornosti na sušu daje najbolje rezultate. Riječ je čak o trostrukoj insolaciji (broj sati sijanja sunca). Naime, na te padine sunčeve zrake padaju okomito čitav dan, a svjetlost i toplina pojačani su kako odbljeskom morske površine tako i okolnog kamenog krša. Upravo takva mikroklima i mikroreljef samo na ovom mjestu rađaju karakteristično grožđe koje ima vrlo visok postotak šećera i prilično nizak prinos po trsu (tzv. suhvice).

Skaramučin dingač iz izuzetno sušne i tople 2003. duboke je tamnoljubičaste boje koja se prema rubovima čaše prelijeva prema rubinskocrvenoj s granatnim refleksima. Ima lijepo izražen miris sortne arome s blago slatkastom nijansom zrelih šljiva i kupina (tamno voće), a u njih se upliće i začinska nota dima i kože. Struktura vina doima se vrlo dobrom i može se trošiti sada, iako bi bilo dobro još malo pričekati.

Relativno visok postotak alkohola (14%) i bogatstvo polifenola (tanina i drugih fitokemikalija) iziskuju dulji vijek zrenja, pa bocu iz 2003. ako je pravilno uskladištite možete i nešto kasnije otvoriti kada će biti još mekše, toplije i s izraženijim bukeom. Prikladnom njegom oplemenjeni dingač izgubit će svoj robusni i pomalo divlji, neukroćen okus kakvim se doima sada, iako ne u potpunosti, jer je ugodno gorkast i trpkast okus njemu svojstven.

Ukoliko ga pak odlučite otvoriti odmah, opet nećete pogriješiti, no obvezno ga dekantirajte i ostavite najmanje dva sata da miruje i da se prozrači. Tek takav pružit će vam nezaboravan užitak tipičnog, rasnog dingača čiji se dobar glas opravdano pročuo po cijelom vinarskom svijetu.

Najbolje pristaje uz: divljač, kobasice, svinjska rebra, mesnu štrucu, tvrde sireve,
Preporučena temperatura serviranja: 17-19 °C

Izvor: Limun.hr

By | 2017-02-08T22:49:24+00:00 July 21st, 2010|1 Comment

One Comment

  1. Mr WordPress 21/07/2010 at 22:16

    Hi, this is a comment.
    To delete a comment, just log in and view the post's comments. There you will have the option to edit or delete them.

Leave A Comment